Piše: Vladimir Jovanović

Gostujući sinoć u emisiji FACE TV, Zdravko Krivokapić, nosilac liste Za budućnost CG, ničim izazvan od strane voditelja, koji ga nije ni pitao o temi himne Crne Gore, sinoć se obrušio na „Oj svijetlu majsku zoru”.

KRIVOKAPIĆ: … I sad, da vam kažem, konkretno, vezano za himnu. Pošto gospodin Đukanović eto mene stavlja na stranu četnika, a on je partizan. To neka govore naše porodice, a ne nas dvojica. Nit’ sam učestvovao ni u jednima ni u drugim, tako da nemam odnos u tom dijelu. Da li vi smatrate da je logično, da jedan fašista napiše himnu, koja je danas i zvanična himna Crne Gore, a vi kažete da baštinite antifašistički ovaj projekat! Kakva je to logika? Hoćete li mi objasniti? Jer taj čovjek, koji je napisao himnu…

FACE TV: Ko je napisao?...

KRIVOKAPIĆ: Sekula Drljević. Pa, ako nijeste znali…

FACE TV: Nijesam znao…

KRIOKAPIĆ: E pa…

FACE TV: Oj svijetla!?…

KRIVOKAPIĆ: Pa, naravno…Ne, on je prepjevao. Prepjevao. To nije izvorna pjesma. Al’ sad, da ne ulazimo u te detalje.

FACE TV: Dobro…

KRIVOKAPIĆ: Ja samo želim da vam postavim to logično pitanje. Kako jedan antifašista može da kreira himnu?… Pardon, jedan fašista, antifašističkom sistemu.

***
Podsjetimo, Krivokapić je 9. septembra sa Aleksom Bečićem i Dritanom Abazovićem potpisao „istorijski sporazum” koji sadrži sljedeći paragraf: „… nova demokratska vlast u Crnoj Gori (će) poštovati Ustav Crne Gore i u tom smislu neće pokretati bilo kakve inicijative ili postupke sa ciljem promjena državne zastave, grba i himne”.

Lideri tri koalicije su prethodnih dana tvrdili da će na „identitetska pitanja” navodno „staviti moratorijum”.

***

„Oj svijetlu majsku zoru” dr Sekula Drljević „napisao” – nije. To je crnogorska narodna pjesma. Izvorni kompozitor i tekstopisac se ne zna.

Bilježeni su različiti tekstovi ove pjesme. Ali i brojne krivotvorine – prva takva iz 1863, objavljena u Beogradu, pripisuje se katoliku J. Caru i O. Vitkoviću. Ta krivotvorina nema nikakve veze sa duhom crnogorskih narodnih pjesama.

Dvije opširne i međusobno različite verzije tekstova, koje je i kao himnu međuratnog crnogorskog seljačko-federalističkog pokreta objavio dr Sekula Drljević (u časopisu „Zeta”, Podgorica, 1937, potom i 1944. u Zagrebu, u knjizi „Balkanski sukobi 1905-1941”), dijelom odstupaju od sadašnje himne Crne Gore.

Pouzdano se ne zna da li je ili nije dr Drljević, koji je 1945. ubijen od strane četnika, dopisivao neke stihove, ili ih je prepisao „iz glave cijela naroda” i eventualno izvršio stilske korekcije. U zapisima varijanti iz 1937. i 1944. na primjer postoji i strofa u kojoj se veliča „istraga poturica”. Obje verzije počinju stihom: „Vječna naša Crna Goro”. On sâm nikad nije tvrdio da je autor „Oj svijetla majska zoro”.

Neke strofe su 2004. preuzete uz neznatne korekcije u zvaničnu himnu Crne Gore iz verzije objavljene 1937, uključujući i upečatljivi završni stih: „Da je vječna Crna Gora!” U to vrijeme (1937) dr Drljević, koji je u višedecenijskoj političkoj praksi radikalno mijenjao svoja stanovišta, nije mogao biti „fašista” niti „saradnik fašista” – jasno i glasno se i kao legalni poslanik u Skupštini u Beogradu zalagao za jugoslovensku federaciju i Crnu Goru kao njezin konstitutivni i potpuno ravnopravni dio.

U toku Drugoga svjetskoga rata, za razliku od četnika, „Oj svijetla majska zoro” („Listaj goro, cvjetaj cvjeće, Сrna Gora u boj kreće”) je masovno prihvaćena od crnogorskog partizanskog pokreta. Interesantno, autentična verzija partizanâ Crnogoraca se dijelom podudara i sa onom koju je 1937. zapisao dr Drljević.

Čuveni kompozitor i muzikolog, Nikola Hercigonja (1911-2000), kako se navodi u knjizi „Zbornik partizanskih narodnih napeva” (Beograd, 1962, 8), publikuje zapis, kako piše, „po pevanju raznih grupa boraca iz crnogorskih jedinica”:

„Oj, svijetla majska zoro,
majko naša, Crna Goro.
Sinovi smo tvog stijenja,
i čuvari tvoje časti,
i seljačkog tvog poštenja.
Volimo vas, brda tvrda,
i stravične vaše klance
koji nikad ne poznaše
sramotnoga ropstva lance”.

Nota bene, Hercigonja je 1962. objavio i prvi melografski zapis naše himne, upravo na temelju onoga što su pjevali crnogorski partizani.

Tu je i niz drugih svjedočenja da je „Oj svijetla majska zoro” borbena himna crnogorskog partizanskog pokreta. Na primjer: „Koristeći maglu i šumu I i V bataljon II brigade, koji su imali napasti grad sa zapadne strane, podilaze Gradini i oko 22.30 časova uz pjesmu ‘Oj svijetla majska zoro, majko naša Сrna Goro’ vrše juriš…” („Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavija – Borbe u Bosni i Hercegovini”, IV, 1974, 451)

„Grupa Crnogoraca je odgovorila svojim pesmama: ‘Oj svijetla majska zoro’ i ’Listaj goro, cvjetaj cvijeće, Сrna Gora u boj kreće’. Porušeni mostovi i železnička pruga, prevrnuti i razbijeni vagoni…” („Prva proleterska”, I, 1963, str. 41).

„I Nikola Marinović, Crnogorac, koga su bez stopala i peta vratili u sobu, gdje je ponovo zapjevao: ‘Oj svijetla majska zoro’" (Mensur Seferović, „Drugovi iz bataljona”, 1955, 26).

„Naši borci se svi uključiše i u kolu svi u jedan glas zapevaše: ‘Oj, svijetla majska zoro, majko naša, Crna Goro’” (Mitrovan Živković, „U koloni Druge proleterske”, 1968, 161).

Pjeva se i pred čuvenu Pljevaljsku bitku 1-2. decembra 1941. godine. Slijedi citat iz istoimene knjige Špira Lagatora i Đura Batrićevića (1990, 111):

„Štab bataljona i borci 1. i 2. čete našli su se na okupu na Malom Bogiševcu, odakle se iz stotina grla zaorila pjesma i zaigralo crnogorsko kolo:

Oj svijetla majska zoro,
Majko naša Crna Goro”.

I Peko Dapčević svjedoči: „Tada neko poče: ‘Oj, svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro...’ i za tili čas se i u kolo uhvatismo” („Od Pirineja do Cetinja”, 1981, 320)…

Iako SR Crna Gora, od 1992. Republika Crna Gora, službeno do 2004. nije imala svoju himnu – „Oj svijetla majska zoro” je i do tada uistinu slovila za nezvaničnu crnogorsku himnu.