U fokusu

STAV: Javni odgovor na otvoreno pismo Žarka Rakčevića

Sliku svoju ljubim

Sep 20, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Autor: Ranko Đonović

Što su politički ciljevi tih partija znamo, jer su zapisani u njihovim programima i od njih se niko nije odrekao već su nam svima saopštili da će čekati momenat da ih ostvare. Da li ste zbog toga spokojni ili da li Vas to ohrabruje gospodine Rakčeviću? Čujete li poruke zvanične i čitave Srbije, čujete li glasove podrške Rusije, čujete li uostalom i ćutanje Evrope gospodine Rakčeviću ili Vas i to ohrabruje?

Portal Vijesti objavio je 16. 09. 2020. godine stav bivšeg i sadašnjeg Žarka Rakčevića pod naslovom „Jubilej jednog izdajnika-hronologija izdaje koja teče od 1990-2020. godine“. Žarkov stav ima 26 tačaka i mnogo prilkladniji naslov tom stavu bi bio „Sliku svoju ljubim“.

Već duže vremena ne čitam i ne gledam ono što se najkraće i najpreciznije zove - informativno smeće. Samo iz higijenskih razloga, jer ne postoji do danas dezinfekciono sredstvo koje bi to zagađenje moglo neutralisati, kako po dubini, tako i po širini. Ono što je bila „Pobjeda“ i TVCG devedesetih godina prošlog vijeka, to je sada koncern Vijesti od desetih do dvadesetih godina 21. vijeka. Siguran sam da se misao Šarl Bodlera odnosi na njih, a glasi: „Ne mogu da shvatim kako čovjek od časti može da uzme novine i dok ih prelistava, ne zadrhti od gađenja“ .

Prijatelji se ipak potrude da vam dostave poneki virus od ovog koncerna kako bi čuli šta o njemu mislite. Svakako mislim da je pomenuti manje opasan od korone, da nam za njega ne treba vakcina i da će on - kao i ova nova četničko-srpsko-rusko-crkvena vlast - završiti svoju neslavnu misiju tako što će pobijediti ili izgubiti sama od sebe. Mnogo toga ne mislim dobro o dosadašnjoj vlasti i imao bi im što prigovorit. No, svakako sam onaj građanin Crne Gore koji zna razlikovat bolje i gore i koji neće nikad preći onu crtu, poslije koje bi se poigravao sa vlastitom državom - jedinom koju imam.

Da se vratimo našem heroju Žarku Rakčeviću i pogledamo kako on sebe predstavalja. On je, ničim izazvan, našao povod i odabrao momenat da, kao da neće, sam sebi napiše odu.

Njegova narcisoidnost i prikrivenost suštinske realnosti onoga u čemu je učestvovao je očigledna. Ono što je prikazao naivno je, makar za nas koji smo to vrijeme živjeli i bili aktivni opozicioni učesnici.

Rakčević je sam sebe prikazao tako da bi ga trebao proglasiti za sveca koji hoda. Ako je to zaista mislio, onda će morat preko Amfilohija posjetiti Irineja. Međutim, po onome što je kao političar radio, a naročito za što se sada politički zalaže i što se vidi iz njegovog autorskog stava, trebalo bi da zna da bi bilo bolje da ćuti i što više gleda ispred sebe. Naravno, kada je u društvu svojih prijatelja iz Vijesti može visoko podići glavu, konkurišući Miodragu Mišku Peroviću za mjesto šampiona političke bruke.

Rakčević kaže da je u ranoj mladosti pa i dalje bio sklon izdaji, tako da to neću komentarisati. Čovjek sebe najbolje zna pa tako i definiše, bez obzira na to što kroz sam tekst dokazuje suprotno.

Ono što jeste tačno kad je izdaja u pitanju, to je da je drug Žarko izdao partiju svoje mladosti iz pionirskih dana kao i one koju su ga u toj partiji promovisali i forsirali. Bio je to Savez Komunista, kako on kaže partija jednoumlja u sistemu jednopartizma. Onda je iz SK prešao u SK u kojem je mnogo više bilo jednoumlja, destruktivnosti a ipak najviše bezumlja. U toj novoj partiji dobio je i funkciju u izvršnoj vlasti - kao ministar.

Kaže naš Žarko da je izdao i AB revoluciju odnosno AB revolucionare, a bilo bi vrlo korektno da je objasnio kako je i zašto ušao u tu i takvu vlast. Da ga podsjetimo: ušao je sa ulica gdje su četničkim i velokosrpskim programom, jurišnicima sa Kosova iz Trebinja i Beograda udruženim sa domaćim zlom po nalozima i planu koji su stizali sa kanabea Slobodana Miloševića - osvojili vlast.

Da li je moguće da misli naš Žarko da će mu neko vjerovati da je to radio kako bi demokratizovao Crnu Goru, kako sam reče. Da već tada u startu nije prepoznao da se sprema krv i raspad SFRJ sa podrazumijevajućim nestankom Crne Gore? Sjećamo se svi, izuzev njega izgleda, onih pojedinaca i kolovođa koji sa ulica po programu SANU i nalogu beogradskog diktatora posadiše ih u ministarske fotelje.

Dalje, kaže Žarko, očekivao je da će poslije pada Berlinskog zida talas demokratizacije zapljusnuti Crnu Goru. Valjda sam po sebi da se sruši?! Mada, ako mu možemo vjerovati onda, moramo zaključiti da on ni danas ne zna da li je pao Berlinski zid. Jer Žarko i danas savjetuje da će Crnu Goru ponovo zapljusnuti talas demokratizacije ako je vode ujedinjena nacionalšovinistička i klerikalna družina uz savez sa Urom, kao jagodom na torti.

Da li je moguće da Žarko ne vidi da nas ta družina vraća u vjekove prije pada Berlinskog zida sa namjerom da od CG prave pravoslavnu džamahiriju? Nijesu se valjda Risto Radović, Aleksandar Vučić i njihove bulumente borile za ovaj rezultat za Žarkove lijepe oči. Sa nacionalšovinistima može se stići u naciolanšovinizam i građanski rat. Sa Ristom Radovićem u teokratiju, odnosno sa lažima i falsifikatima može se samo poništiti istina. Svaki kompromis sa takvim idejama podrazumijeva štetu za Crnu Goru i ništa dobro.

Vi ste sad (M. Perović, Ž. Rakčević) ušli sa četiri (4) poslanika URE i kako nas uvjeravate sa namjerom jednostavno rečeno, da prevarite i privedete 37 poslanika na svoju stranu, dok tih 37 poslanika čekaju zgodnu priliku što su javno rekli, da prevare - vas. Uz njih 37 računajte doprinos perfidnog Rista Radovića i ništa manje perfidnijeg Vučića. Ne mogu vjerovati da ste toliko naivni, ali zato vrlo vjerujem da ste u odnosu na Crnu Goru vrlo ravnodušni. Da nešto treće postoji, ne mogu dokučit.

Kaže Rakčević da mu smeta u medijima partijsko jednoumlje i medijski neprofesionalizam. Kada bi to bila istina, on ne bi bio tako blizak sa koncernom Vijesti. Vama Rakčeviću, kao i vašem drugu Miodragu Peroviću, smeta što ne kontrolišete kompletnu crnogorsku medijsku scenu, a tako ste vaspitali i mladog Dritana Abazovića.

Dalje Rakčević dodaje kako je finansirao Monitor kada se pojavio u Crnoj Gori. Siguran sam da će isto to reći i Miodrag Perović. Poznajući mnogo prijatelja koji su prijatelji bili i vama devedesetih godina, znam da se niko nije od njih pohvalio u tom vremenu, da ste bilo kome pomogli, čak da je od vas popio ni kafu. Takođe po mojim informacijama veliki Ćano Koprivica je finansirao Monitor velikim iznosima, i ne samo Monitor nego i mnogo toga još. Neka mi bude dozvoljeno da iz informacija koje imam zaključim i posumnjam da ste vi, sem brige o sebi kada je novac u pitanju, bilo kome što dali. Za nas liberale znam - skupljali smo pare kako bismo ih davali Miodragu Mišku Peroviću za finansiranje lista Monitor.

Rakčević nastavlja da je napuštio AB revolucionare jer se nije slagao sa njihovom politikom. Svi liberali se toliko nisu slagali sa tom politikom da nikad ne bili dio tog projekta koji su AB revolucionari tada vodili. Zato, kad ste Vi u pitanju, prirodnije je zaključiti da Vi, kao čovjek koji lako osniva i mijenja partije i lakše prelazi iz jedne u drugu nego što to rade fudbaleri iz tima u tim, da ste tih godina prešli u Reformske snage iz vrlo praktičnog razloga. Nadali ste se da će veliki Ante Marković biti pobjednik tih izbora i to vam je bio dominantan motiv. Ne važi ovo samo za Vas, već i za više njih koji su bili uz Vas.

U tekstu navodite kako ste organizovali mnoge mitinge za Crnu Goru, pominjući usput i LSCG. Istina glasi da je sve mitinge organizovao LSCG, a Vas smo pozivali da na njima govorite, ponekad bezuspješno. Prije svih, mislim na miting koje je organizoavo LSCG i na kojem su liberali i liberalni simpatizeri sa Cetinja zapjevali ,,Oprosti nam Dubrovniče“. Jedini miting koji smo svi organizovali sa Vama na čelu bio je miting protiv dnevnog lista Pobjeda, održan 27. 06. 1991. godine na kojem sam i ja govorio ispred LSCG. Po završenom mitingu od Vas sam pretrpio kritiku za ono što sam rekao. Nikad nijesam saznao šta Vam je to zasmetalo, a svoj govor sam integralno objavio u mojoj prvoj knjizi ,,Ne pristajem“, izdatoj 2013. godine.

Borili ste se za Crnogorsku pravoslavnu crkvu, čemu bih ja dodao: tačno i u početku - vrlo nevoljno. Danas se vaše čedo Ura koje vješto savjetujete bori da crkvena imovina koja pripada državi Crnoj Gori, pripadne Beogradskoj patrijaršiji. To ne komentarišete Rakčeviću!

Ovaj odgovor bi bio izuzetno dug kao što je bio i Vaš samohvalisavi tekst, kada bih komentarisao sve što bi moglo da se komentariše i osporava. Već sam dovoljno rekao da bi se prepoznao Vaš stil i „istina“ kojom se služite. Uočljivo je da sve što je radila crnogorska patriotska opozicija pripisujete sebi, pa bih Vas zamolio da malo prikočite.

Pri kraju svog teksta kažete da vas ohrabruje koalicija Krivokapića, Bečića i Abazovića. Ohrabruje vas to što će Crnu Goru sada da vode četnički, odnosno velikosrpski predstavnici, što će tom vladom dobro da se upravlja iz Srbije i SPC-a , što su sada na čelu dojučerašnji a i današnji anticrnogorci, dakle dželati Crne Gore, za sada, još u pokušaju.

Što su politički ciljevi tih partija, znamo, jer su zapisani u njihovim programima i od njih se niko nije odrekao već su nam svima saopštili da će čekati momenat da ih ostvare. Da li ste zbog toga spokojni ili da li Vas to ohrabruje gospodine Rakčeviću? Čujete li poruke zvanične i čitave Srbije, čujete li glasove podrške Rusije, čujete li uostalom i ćutanje Evrope gospodine Rakčeviću ili Vas i to ohrabruje?

Hoćete li nam poslije izvjesnog vremena ponovo objašnjavati što ste mislili i kako ste htjeli da demokratizujete Crnu Goru, pa ćete se ponovo izvinjavati starom odnarođenom crnogorskom rukovodstvu. Jedino Vas molim da više ne pominjete Berlinski zid i vaše poštenje i kako ste, zbog dodjele stana, napuštili Vladu Crne Gore. Da li ste Crnoj Gori i koliko odmogli, neću komentarisat ali da nijeste ništa pomogli od kad djelujete samostalno ili djelujete iz sjenkine sjenke, to vam garantujem.

Za sam kraj predlažem vam da pokušate da formirate jednu građansku srpsku stranku: možda će vama vjerovat, a onda im pomognite kao što ste pomogli crnogorskoj partiotskoj opoziciji.