Društvo

Dr. sc. Goran Sekulović: GLOBALIZACIJA (DRŽAVA–MEDIJI)

Herbert Džordž Vels: ,,Čovječanstvo, rad, blagostanje i sreća roda ljudskoga" (VII)

Sep 09, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

U ovoj knjizi prati se razvoj čovječanstva od njegovih prvih početaka pa sve do tridesetih godina dvadesetog vijeka. Analizira se položaj koji ima u prostoru i vremenu jedini sisavac sa privrednim smislom, homo sapiens, kako ga zove nauka, ili čovjek, kako ga zovemo u običnom razgovoru. U prvoj glavi govori se o tome kako je čovjek postao životinja sa smislom za privredu. Prelaz od životinjskog skitničkog života ka privrednom životu na stalnom obitavalištu nastao je skoro sasvim neprimjetno. Istorija rada i blagostanja ne počinje odjednom, ne nastaje u određenom trenutku kao kakva drama, čiji prvi čin počinje u času kad se digne zavjesa. Ta istorija postupno počinje da tinja iz mraka, da bi se malo pomalo sve jasnije razaznavala. Strogo uzevši, čitava nauka o radu i blagostanju, dakle čitava ekonomija, psihološke je prirode. Ljudi su povezani u zajednički privredni život razumom i ničim drugim. Nijesu povezani instinktom i urođenim tjelesnim razlikama kao insekti koji žive privrednim životom (mravi, pčele, termiti),  nego raznim predstavama koje združuju jedno drugom slična bića. Istorija o radu i blagostanju jeste istorija i analiza ovih ideja i predstava.

U drugoj glavi razmatra se kako je čovjek naučio sistematski da misli i kako je ovladao silom i materijom. Primitivni čovjek cijelog svog vijeka ostane dijete. Mitološka faza koja je vezana za njega ostavila nam je puno slikovitih izraza u govoru i mnogobrojna likovna djela u opipljivom svijetu. Umni život je prošao kroz tri glavna stupnja (nikako se ne zamišljaju pod tim neke mijene jasno odvojene i omeđene jedna od druge): prvo, instinktivna reakcija, drugo, razmišljanje prije djelanja, opredijeljeno jedino maštom i treće, logično razmišljanje prije djelanja. Tek vrlo postepeno sazrijevali su duhovi izvjesnih pojedinaca, a zatim cijelo čovječanstvo. Zavladala je određenija sposobnost razlikovanja pojmova, razaznavalo se ono što je bitno, počelo je logički da se misli. Čovjek je počeo da ispituje i da sumnja. To je bio viši stupanj u ljudskom saznanju. Logika dokazuje da bi ovo ili ono trebalo da bude ovako ili onako. Ali, jedino opit ili eksperiment, u stanju je da dokaže da je zaista tako.

Spor iz srednjeg vijeka između nominalizma i realizma ima velike pozitivne posljedice po razvoj savremenog svijeta. Mišljenje da neki naziv obuhvata sobom nešto stvarno i bitno, da, na primjer, postoji savršena ili idealna ovca, koja stoji iznad svih individualnih ovaca, jeste jezgro filozofskog realizma. Nominalizam, naprotiv, poriče da ime znači nešto više od tablice sa ispisanim nazivom, od ’’firme’’ kojom se obilježava izvjestan broj više ili manje sličnih, ali nipošto potpuno jednakih stvari. Realista je smatrao istinitim samo riječi i opšte pojmove koji su oličavali te riječi. Nominalisti su naprotiv izgledale istinite samo stvari, samo pojedinačni slučajevi. Realista je tvrdio da sva pojedinačna bića i sve pojedinačne stvari nijesu ništa drugo nego nepotpuni egzemplari savršenoga tipa. Nominalista, naprotiv, nije htio ni da čuje  za postojanje nekog savršenog tipa.

Bila je to u suštini borba ljudskog duha za oslobođenje od urođenog mu poroka realizma. Bila je to težnja da se nauči posmatranje samih stvari i da se po tom posmatranju nauči razlikovati ih jednu od druge. Osloboditi se realizma znači odvojiti se krutih razvrstavanja i probiti se do uslovnih konstatacija, do ispitivanja posebnih slučajeva, do opita i brižljivog proučavanja. Ljudski duh se ni sad još nije potpuno otresao svoje tzv. realističke prirodne sklonosti. Oslobođenje ljudskog duha u znaku nominalizma ide sporo, ali ipak napreduje. Pronalazak evolucije, tj. saznanja da ne postoje granice pojedinih vrsta životinja i biljaka, omogućio je nominalističko posmatranje cijeloga života svijeta i njegove namjene.

Nauka nikada nije tvrdila da daje nešto više nego opšte okvire, osnovne crteže onoga što postoji. Prvi počeci savremene nauke u doba renesanse bili su u uskoj vezi sa umjetnošću. To tadašnji univerziteti nijesu shvatili pa su nastavili deklamovati staru mudrost naslijeđenu od predaka i tradicije. Takođe, nijesu na pravi način prihvatili ni razvoj prirodnih nauka i nužnost afirmacije ne samo nastavno-predavačkog, već i naučno-istraživačkog rada. Na kraju, analizira se savlađivanje materije, daje pregled nekoliko tipičnih sirovina i materijala, istorije gvožđa i čelika, izvora, pokoravanja, prenošenja i mogućnosti za korišćenje sile (energije).

Može se reći da je Herbert Džordž Vels u svojoj knjizi dao cjelokupan razvoj čovječanstva od najranijih dana pa sve do faktički i praktički aktuelne globalizacije, preciznije rečeno, sve do modernog XX vijeka kao posljednjeg predstupnja savremene globalizacije. Vels posebno potcrtava da je prije dvadeset i pet vijekova zapaženo znatno ubrzanje u pravcu proširenja privrednih odnosa i poleta trgovine, trgovačkog staleža i trgovačkih gradova. Pojam o novcu i sam novac počeli su dobijati sve veći značaj. Pojava novca jeste događaj od najvećeg značaja u razvitku ljudskog roda. Republikanski i carski Rim je bio pravi primjer zajednice osnovane na novčanom poretku. Kina i Indija, nasuprot tome, manje su osjetile pojavu novčanog poretka. One su se još čitavih hiljadu godina razvijale u znaku tradicionalne alternative zavojevanja i promjena vladarskih loza. Ali, loše uređeni novčani poredak isuviše je često dovodio do bankrota. Poslije propasti Rimskog carstva i vraćanja starog svijeta varvarstvu, nastalo je postupno oporavljanje privrednog života. Što se više približavamo današnjem dobu, to se sve više mijenjaju izgled i priroda privrednog života. Pojavila se organizovana nauka, množili su se pronalasci. Među ljude se opet vratilo blagostanje, ali sad u novom vidu i novim putevima. Nastao je nov poredak proizvodnje i trgovine, finansija i bankarstva, čije su mreže obuhvatale čitavi svijet.