Tvrd je orah voćka čudnovata
Piše
Milorad Popović, eminentni crnogorski pisac, dobitnik
Njegoševe nagrade
Poštovani Crnogorci i Crnogorke, opet se velikosrpski
klerofašizam valja crnogorskim ulicama i trgovima. Iz crkava su izašli na
ulice, i umjesto ikona i krstova, koje su nosili na tzv. protestnim litijama,
barjače nacionalnim zastavama Srbije i crnim četničkim znamenjima.
Za njih crnogorska nacija nije produkt vjekova,
besprimjerne borbe naših predaka, od Tuđemila, Careva Laza, Krusa i Martinića,
Fundine i Vučjeg Dola, i Mojkovca, i baštinik originalne kulturno- duhovne
tradicije, od ,,Barskog ljetopisa“, „Oktoiha“, ,,Luče mikrokozma“, „Gorskog
vijenca“, „Imovinskog zakonika“, do velikih cetinjskih slikara Lubarde, Đurića,
Milunovića, nego su „Brozova kopilad“, „komunistički okot“, „volovi“…
S druge strane, nakon uličarskih divljanja, u očima
mnogih prijatelja, poznanika i prolaznika, vidim potištenost, nelagodu, pa i
strah, zbog najave povampirenog četništva i nestanka crnogorske nacije. Strah
je metod i alat svih fašista, jer oni samo na taj način mogu vladati pristojnim
svijetom. Zato nemamo pravo na strah i malodušnost.
Ne smijemo pokleknuti zbog svog dostojanstva, zbog
budućnosti naše djece i budućnosti djece njihove djece. Ne smijemo omalomoćiti,
iznevjeriti tradiciju ove male istorijske zemlje, i crnogorskog naroda i
nacije, čije je vjekovno geslo: „Svako je dosta živio ko je umro slobodan“.
Upravo je ovo iskustvo, iz dubine crnogorskih stoljeća, slobodoištućim
glasovima „borbe neprestane“, kad god su država i narod bili u opasnosti od
nestanka, nadahnjivalo generacije i davalo im smisao i životvornost.
Vjerujem da se stara stoljetna vatra nije ugasila, ali
da se ne zavaravamo, teški dani nam predstoje. Velikosrpska politika je
ostvarila prvi dio svog plana, dobila je priliku da formira vladu, postavi
svoje kadrove na mjestima koja kreiraju cjelokupni ekonomski, kulturni i
politički život. Strateški osnov njihovog plana je da na popisu stanovništva
naredne godine ponište crnogorsku naciju, Crnogorcima zabrane vjerska i jezička
prava.
Priprema se etapna nacionalna asimilacija i aneksija,
kroz razne vidove kulturno-obrazovnih i medijskih manipulacija i strategija,
kako bi se od Crne Gore napravio srpsko-ruski bantustan.
Zato je nužno, ličnim primjerom, izgovorenom i pisanom
riječju, stranački i nestranački, esnafski, kroz razne vidove nevladinih
udruženja, kulturnih asocijacija… da se čuje naš glas: jer to niko drugi neće
učiniti umjesto nas. Kako bismo zaštitili sebe, ali i naše komšije Bošnjake,
Albance, Hrvate, koje žele obespraviti ili stavitu u funkciju – kao monetu za
potkusurivanje – svoje hegemonističke politike.
Taj glas, da ga ne bi zaglušile beogradske fabrike
laži i njihove ispostave u Crnoj Gori, treba biti snažan i istinoljubiv. Mnogo
glasniji nego što je bio dosad, jer da je bilo više hrabrih i samosvjesnih
reagovanja ne bi velikosrpska propaganda, u velikoj mjeri, uspjela da našoj
„poštenoj inteligenciji“ nametne kompleks kako je odbrana građanskog koncepta
države, ljudskih prava i nacionalnog dostojanstva Crnogoraca, samo krinka za
odbranu vlasti DPS-a, njegovih korumpiranih struktura, kao i sopstvenih
privilegija… Jer, takva glasna upozorenja, uz podršku naših regionalnih
prijatelja, možda bi doprla do ušiju i srca čelnika demokratskih država,
članica NATO, u čijoj povelji se baštine ljudska prava. Ovako su velikosrpski
krugovi i njihovi mentori iz Moskve uspjeli, raznim vidovima specijalnog rata,
postići ono što im nije pošlo za rukom 16. oktobra 2016.
Došao je trenutak istine, za sve koji su dosad svoj
saradnički odnos s filočetničkim strukturama i njihovim beogradskim mentorima
pravdali borbom protiv korupcije, nakon što je, po svemu sudeći, DPS izgubio
vlast. Stoga, javno očitovanje očekujem od pravdoljubivih nevladinih
organizacija, profesora, akademika, ,,nezavisnih novinara“, kritičara bivšeg
režima, da se javno suprotstave nasilju i prostoti koja ugrožava mir i vrijeđa
ljudsko i nacionalno dostojanstvo građana Crne Gore.
Posebno očekujem da se javno očituju Žarko Rakčević i
Miodrag Perović, očevi i ideolozi GP URA, čija je uloga bila presudna u
stvaranju parlamentarne većine na čelu s velikosrpskom koalicijom. Očekujem ih
da stanu u odbranu crnogorske nacije i kulture, ljudskih prava Crnogoraca i
pripadnika ostalih nacionalnih zajednica, zbog toga što su se mračnih devedesetih
godina aktivno suprotstavljali velikosrpskom fašizmu, i što su, upravo u doba
„Đukanovićeve diktature“, postali multimilioneri. Ukoliko se Ž. Rakčević i M.
Perović javno ne distaniraju od recentnog klerofašizma i pozovu svoje
sljedbenike da to isto učine, ostaviće sramotni trag za sobom, poput Andrije
Radovića, i legije crnogorskih renegata koji su zbog nepravda, lakomosti ili
sujete izdali svoju naciju i državu.
Ipak, Crna Gora je preživjela „i Murate, i Nemanje i
Napoleone“, i 1918. i 1989, preživjeće i ovaj treći pokušaj nacionalnog i
državnog uništenja u potonje sto godina.
„Tvrd je orah voćka čudnovata“. Živjela crnogorska
nacija! Živjela slobodna Crna Gora Izvor: Pobjeda
0 Komentara