„Njegova svetost gospodin Mihailo, kao poglavar domicilne crkve koji śedi na tronu Svetoga Petra Cetinjskoga, nije dobio pozivnicu za prijem u Vili Gorica nakon inauguracije predśednika Jakova Milatovića“, rekao je u razgovoru za Portal Analitika potpredśednik Savjeta Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Stevo Vučinić.

Izjave Milatovića lingvistički analgetik

Zato su mu, kako je naglasio, sporne dvije izjave iz inauguracionog govora predśednika Milatovića.

„Prva, da je odlučan u namjeri da vršeći predśedničku dužnost učini sve kako bi postigli stepen društvene kohezije koji je neophodan da bi na bolje mijenjali kako sami sebe tako i ovu našu Crnu Goru“, naveo je Vučinić.

I druga, dodaje on, da će inspiraciju za obavljanje predśedničke dužnosti tražiti u državotvornom nadahnuću Vojislavljevića, Balšića i Crnojevića, slobodarskom pregnuću svetorodne loze Petrovića, antifašističkoj borbi Crne Gore i pregalaštvu poslijeratnih generacija.

„Iako duboko utemeljene u činjenicama crnogorske povjesne stvarnosti, one su lingvistički analgetik u funkciji anestezije crnogorskoga slobodarskoga refleksa, dok se konačno ne slomi ustavni poredak i zemlja transformiše u teritoriju, na kojoj će vlast vršiti okolne države“, rekao je Vučinić.

A onda će, upozorava on, biti kasno za bilo kakav otpor.

„U to smo se uvjerili dva puta u posljednjih 100 godina, a što se naroda tiče, izgleda da ćemo i treći put“, rekao je Vučinić.

Abazović se „radovao susretu“, pa poslao činovnika

Komentarišući otkazane pregovorima CPC sa Vladom Crne Gore, Vučinić je podśetio da je Crnogorska pravoslavna crkva prošle godine uputila pismo o namjerama da s Vladom potpiše Temelji ugovor.

„Predśednik Vlade nam je odgovorio da se raduje susretu u terminu koji dogovore dva kabineta, kako je objasnio, jer vodi inkluzivnu politiku prema svim društvenim kategorijama, uključujući i vjerske zajednice. Međutim, njegov kabinet je dugo vremena ostao nijem, pa smo zahtjev obnovili ove godine a oni su sastanak zakazali za 18. maj u 11 časova“, podśetio je Vučinić.

Ponovljeni zahtjev je, kako je napomenuo, upućen predśedniku Vlade Dritanu Abazoviću i ministru pravde Marku Kovaču.

„Njihovi kabineti su zakazali datum sastanka, pa je bilo razumljivo da smo ih očekivali kao učesnike. Da bi nas 17. maja u 15 časova, obavijestili da će ih predstavljati dvojica činovnika. Dok je mjesto sastanka premješteno iz zgrade Vlade u zgradu Ministrastva pravde. To je očito bio izrugujući akt Vlade uperen protiv autoriteta Njegove svetosti gospodina Mihaila koji je trebao da predvodi delegaciju i digniteta CPC, zbog čega smo otkazali pregovore“, rekao je Vučinić.

Tražili da se CPC vrati status domicilne crkve

Sagovornik Analitike podśetio je da je Prijedlog ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa predat Vladi nekoliko dana prije dovorenoga sastanka, kojim su trebali da se regulišu odnosi s državom.

„Prijedlogom smo predviđeli da se našoj Crkvi povrati status domicilne crkve, nasljednice autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, ustavno normirane u članu 40 stav 2 Ustava za Knjaževinu Crnu Goru, ukinute aktom Kraljevine SHS 17. juna 1920. godine, sa svim konsekvencama koje iz toga statusa proističu“, podvukao je Vučinić.

Ukazao je kako je očito da Prijedlog nije prihvatljiv Vladi, koju su, kako je rekao, delegirale strane sile da vrši vlast u njihovom interesu.

„A nije bio prihvatljiv ni bivšoj administraciji, koja je protiv nje vodila otvoreni rat“, rekao je Vučinić.

Sagovornik Analitike naglasio je da je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nužna politička zaštita koju, podśeća on, nikada nije imala.

„Vlast ju je uvijek doživljavala kao remetilački faktor koji im pravi probleme u odnosima sa Srbijom i Srpskom crkvom kojega bi se rado riješile, kako nekad tako i danas“, kategoričan je Vučinić.

Bivša vlast dogovorila aneksiju CPC u korist SPC

On napominje da su „podrška javnoga mnjenja od 34,5%, koju je CPC imala 2010. godine, brojni klir koji je pokazivao njen unutrašnji i međunarodni ugled u Pravoslavlju, očitovan kroz sestrinski odnos zajedničkoga sasluživanja s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom, združili svojevremeno crnogorsku Vladu s administracijom, Patrijaršiju SPC-a u Beogradu i njenu filijalu na Cetinju protiv Crnogorske pravoslavne crkve“.

„Dogovorili su združeno djelovanje u cilju rušenje njenoga ugleda vani i njenu marginalizaciju, da se ne dozvoli Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da gradi crkvene objekte na teritoriji Crne Gori i, u konačnici, aneksiju CPC u korist Srpske pravoslavne crkve promijenjenoga imena u Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“, istakao je Vučinić.

To je, podśeća on, bila takozvana DPS crkva, kako ju je nazivala opozicija oslonjena na beogradske centre moći i na Patrijaršiju u Beogradu.

„Podrška joj je došla i od dijela crnogorske inteligencije koja se stavila u njenu službu i povela kampanju protiv sopstvene nacionalne duhovne institucije“, napomenuo je Vučinić.

Ne odustaju od parcele na Gorici

Govoreći o zahtjevu za ustupanje parcele na brdu Gorica namijene za izgradnju vjerskog objekta, koji je mitropolit Mihailo uputio u maju 2022. odlazećem premijeru Dritanu Abazoviću, naš sagovornik kaže da CPC od aktuelne Vlade ne očekuju nikakvoga dobra.

„Naša zemlja je međunarodni ulog u korist Srbije, s čime je ta Vlada saglasna i u čije ime vrši vlast, kojim velike sile rješavaju srpsko-albanske sporove u vezi Kosova“, smatra Vučinić.

Predata joj je, kako dodaje, na “uživanje” u zamjenu za priznanje Kosova i otklon od uticaja Moskve.

„Inače, temeljem dogovora iz 2010. godine između onovremene vlasti i SPC-a, bivše najviše državne i partijske adrese DPS-a nijesu dozvolile gradonačelnicima opštinama Podgorica i Bar da nam dodijele placeve za gradnju sabornih crkava”, kaže Vučinić.

Najavljuje da će pitanje ustupanja parcele pokrenuti i kod novih gradskih vlasti ali se, kako dodaje, ne nadaju uspjehu.

„Što možemo da očekujemo od sadašnjih, kad su bivše vlasti ratovale protivu crnogorskih državnih i nacionalnih interesa. Kako sam već napisao, odbijale su da dozvole Crnogorskoj crkvi gradnju sabornih crkava u Baru i Podgorici. Opstruirale su upotrebu crnogorskoga jezika u službenoj i javnoj upotrebi…“, podśeća Vučinić.

CPC se tretira kao trgovačka roba

Takođe, dodaje on, bivše vlasti „upisale su u vlasništvo Srpske crkve, indirektno Srbije, 12 kilometara zemljišta, oko 720 crkava i 83 manastira sa svom pokretnom i nepokretnom crnogorskom kulturnom baštinom“.

„Lišavale su crnogorske nacionalne institucije (DANU, PEN i Fondaciju Sv. Petar Cetinjski) svakoga vida materijalne podrške, sem što su nekim mizernim iznosom podržavale Maticu crnogorsku. Ali nijedna od njih nema ni kvadratnoga metra sopstvenoga prostora, dok se u sred Podgorce gordi Srpska kuća od 3.000 kvadrata. Pametnome dovoljno da izvede zaključak“, ocjenjuje Vučinić.

S obzirom na neprimjeren odnos prema CPC i crnogorskim kulturnim institucijama tokom obnašanja vlasti, našeg sagovornika pitali smo smatra li da su suverenističke partije, nakon što je njihovim razvlašćenjem 2020. dirigovano iz crnogorskih manastira i crkvi, danas svjesnije značaja rješavanja crkvenog pitanja za budućnost Crne Gore.

„Kažite Crnogorcu da ne zna ili da nije svjestan, pa ćete viđeti što sve zna i čega je sve svjestan, naročito u korist nacionalne štete. Svjesni su jedino da je Crnogorska crkva za njih trgovačka roba od koje se može politički profitirati. Bilo podrškom koja im donosi crnogorske glasove, bilo otklonom od nje ili neprijateljskim stavom prema njoj, što im donosi blagonaklon odnos aktuelnih centara moći u zemlji i nekih od vani. Drugo ih, provjereno, i ne zanima“, zaključio je Vučinić.