Trifunović: Šta očekivati kad promovišete kriminalce i ratne zločince
Foto: Medija centar Beograd
Nama su naša djeca proglasila rat. Oni pucaju po nama. Ako smo mi u ratu sa našom budućnošću mi smo taj rat izgubili ako ne shvatimo da odmah moramo da mijenjamo zakonodavstvo i otklonimo uzroke problema – kaže dr Darko Trifunović, profesor na Fakultetu za bezbjednost za Pobjedu – komentarišući nasilje na mrežama koje je eskaliralo nakon tragedije u OŠ ,,Vladislav Ribnikar“ u Beogradu kroz podršku maloljetniku koji je ubistva počinio.
Propusti
Prema njegovim riječima školama su potrebni sertifikovani menadžeri bezbjednosti i provježbavanje situacija koje nose bezbjednosne rizike.
– To se može uraditi i u okviru postojećih predmeta i da se na tome radilo ranije možda bi neko dijete bilo spašeno. Znalo bi kako da se postavi u talačkoj i terorističkoj situaciji: da ne gleda u oči onom ko puca, da se odmah skloni – objašnjava Trifunović i posebno naglašava da bi se ,,kroz sistem vježbi sa djecom razvio osjećaj šta je dobro a šta ne, ko je pozitivan lik a ko negativan“.
– Kada se desilo ovo u OŠ ,,Vladislav Ribnikar“ cijelu noć su ga njegovi vršnjaci hvalili ga kao pozitivnog lika – upozorava Trifunović.
Verterov sindrom
Govoreći o novim mjerama Vlade Srbije za suzbijanje nasilja on ocjenjuje da su one namijenjene za rad sa posljedicama i da je osnovna stvar otklanjanje uzroka nasilja, jer represivna mjera dovodi do momenta: mi protiv njih (djece).
– Nijesmo čuli da se ijedna Vladina mjera bavi demotivacijom, niti je bilo ko od stručnjaka koji je objašnjavao šta se desilo objasnio – šta je Verterov i mutiran Verterov sindrom – ističe Trifunović i pojašnjava da je Verterov sindrom kada se preko javnih medija plasiraju slike samoubistva i onda se povećava broj samoubistava, a mutiran Verterov sindrom je kada eksplicitne slike nasilja itd. plasirate preko televizije i drugih sredstava komunikacije.
– U Srbiji su određeni mediji sa nacionalnim frekvencijama upravo to radili: glorifikovali očiglednu agresiju Rusije, prikazivali zločine, a to agresivno nasilje su komentarisali osuđeni ratni zločinci. Očigledno je da u Srbiji ne postoje institucije koje će to da prepoznaju i prema takvim prijetnjama primijene zakonske mjere – kaže naš sagovornik.
Upozorenja
Trifunović podsjeća da je 13. februara Institut za bezbjednosne studije organizovao konferenciju „Bezbjednost u školama“ i ukazao da su bile naznake da će se ovo desiti pošto dojave o bombama u školama nikada nijesu otkrivene.
– Izvlačenje stolice profesorki u Trsteniku, koja umalo nije ostala invalid, nije kažnjeno kao ni višegodišnje vršnjačko nasilje. Kristijan Golubović, osuđivani kriminalac, je u školi, u školskim dvorištima su nacrtane slike Vagnera i mrtvačke glave, djeca kao heroje slave klince koji su poginuli u obračunima. Imate ljude koji otvoreno govore da je Rusija izvšila vojno policijsku operaciju u Ukrajini a državni stav Srbije je da je to agresiija i stvar čitavog svijeta. Srbija je jedina država u Evropi u kojoj se desio ovakav oblik nasilja, Srbija je jedina država u Evropi koja i dalje do kraja ne osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, veliki broj naših građana podržava zločine i zločince koji su tamo. Da li tu postoji veza, ne znamo ali uvijek postoji druga strana – naglašava Trifunović i kaže da je zakonodavstvo odgovorno što je potpuno ignorisan problem nasilja u školama.
Ističe da je Srbija dozvolila da zakonodavstvo bude potpuno izokrenuto i da nevladine organizacije, koje je mahom finansirala Ambasada SAD, određenim pritiskom promijene zakonodavstvo koje se odnosilo na položaj djeteta.
– U okviru tog zakonodavstva dijete ima sva prava a nema nikakvu obavezu. Dijete može da prijavi roditelja, što je apsolutno suprotno našoj tradiciji, praksi, kulturi a školska vrata i dvorišta smo otvorili i pustili da nam po njima radi ko šta hoće – ukazuje Trifunović.
Narko bande u školama
– Dozvolili smo da školsko dvorište bude preoteto od organizovanih kriminalnih grupa, koje se u Srbiji nazivaju navijači, a zapravo su kriminalne bande koje švercuju kokain, heroin i narkotike. Naše kolege sa Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja utvrdili su da je svako sedmo dijete u školi narko diler – hipotetički onda je svako drugo korisnik narkotika. Ako to nije bilo dovoljno zvono za uzbunu ne znamo šta jeste. Ako je droga ušla u škole i školska dvorišta logično šta se dalje dešava: uz drogu ide i oružje, prostitucija i svi mogući oblici nasilja. Međutim, očigledno o tome nije imao ko da vodi računa. Škole smo otvorili za pripadnike stranih službi i plaćenike, dozvoli smo da u njih ulazi rusko ministarstvo odbrane i organizacije pri njemu koje reklamiraju Z simbole koji su simboli ruske agresije na Ukrajinu. Dozvoli smo da se djeca od 10 do 12 godina treniraju po zločinačko terorističkim kampovima koje su vodile ruske organizacije Enoti i Vagner. Šta će se desiti sjutra kada jedno takvo dijete, koje je prošlo tu obuku, dobije jedinicu iz matematike? Znamo da u okviru te obuke oni su obučavani da rukuju automatskim puškama, bombama i prošli su jedan dio kompletne vojne obuke -upozorava Trifunović.
Razvaljen sistem
– Mi smo apsolutno razvaljen sistem u kome radi ko šta hoće i nemamo nikakvu kontrolu šta djeca rade na društvenim mrežama. Nijesmo kod djece izgradili osjećaj šta je dobro i šta nije, sve smo propustili i dobili smo ovo što smo dobili. Sada se primjenjuje represija koja je neophodna u ovom trenutku, ali mora se raditi i na demotivaciji djece za bilo kakav vid nasilja. Više me plaši nemoć, neznanje i nepoznavanje materije od onih koji bi to trebalo da prepoznaju nego sve drugo. Cio život se bavim bezbjednošću i ovo se neće zaustaviti tek tako – jer represivne mjere donose određene rezultate ali ne rješavaju problem – kaže Trifunović.
Izvor: Pobjeda
0 Komentara