Ekonomija

„Open Balkan“ ili: kako veliki da „pojedu“ male

(15 riječi)

Laž je da je regionalno udruživanje u osnovi Evropske unije. To su prije svega standardi, demokratski principi i pravna država. S kim hoće da udružuje Milatović Crnu Goru? Sa zemljama koje nemaju usaglašenu legislativu sa EU koju Crna Gora ima većim dijelom, pa se mora vraćati unazad, sa zemljama koje su po poštovanju ljudskih prava između Mjanmara i Avganistana, u kojima radnici umiru na poslu zbog nepoštovanja elementarnih uslova rada, sa zemljama korupcije u kojima državni činovnici voze automobil od 400.000 eura

Piše: Slobodan Jovanović

Nije slučajno da se u mnogim analizama društvenih i ekonomskih prilika često koristimo objašnjenjima tehnike šibicara kako bi običan svijet što bolje razumio prevare i zablude kojima ih današnji političari dnevno sluđuju. Šibicari uvijek navuku svoje žrtve time što im dozvole dobitak u prvih nekoliko partija kako bi „legli na rudu“.

Svega smo se naslušali u Crnoj Gori potonjih dvije i po godine. Olako izgovorenih „rješenja“, bezobrazno obećanih milijardi eura, neutemeljenog optimizma, trošenja nezarađenog i laži, laži, laži...

„LIJEGANJE NA RUDU“

Teško je naći način kojim bi se spriječile obmane u socio-političkoj sferi, jer su tu mogućnosti manipulacije bezobalne, ali je začuđujuće ćutanje profesora Ekonomskog fakulteta u Podgorici na potpuno anahronu ekonomsku politiku, abrakadabra ekonomske nebuloze i iživljavanje ekonomskih amatera nad budućnošću Crne Gore?

Zar je trebalo da o demagoškom amaterizmu i vraćanju crnogorskog reformskog točka u prošlost prvi progovori ekonomski analitičar iz Beograda Miša Brkić, u beogradskom Danasu?

Izgleda da mi u Crnoj Gori još imamo ideološke nedoumice kad je u pitanju tržišna ekonomija i da mnogi još žive u vremenima kad je sve bilo đumle, pa se odatle pokrivala svaka nepodopština i gubici. Bojim se da smo se neđe zabrojali, pa zaboravili da nema više saveznih fondova iz kojih su se pokrivali ogromni deficiti crnogorske privrede. One iste privrede koju ekonomski laici dižu u nebesa, jer im se dopadao taj lagodni život socijalizacije gubitaka.

Za tu vrstu mitomanije, takođe, krivicu snose profesori ekonomske struke, jer su odavno morali sačiniti crnogorsku ekonomsku enciklopediju, u kojoj bi svako preduzeće imalo svoj pasoš iz kojeg bi se svako mogao uvjeriti kakvi su bili bilansi tih preduzeća. I to u zatvorenom, socijalističkom, debelo zaštićenom od svjetske konkurencije, tržištu! Tada bi se manje lupetalo o „nepoštenoj privatizaciji“, krađama i sličnim političkim marifetlucima. Treba biti srećan da su mnoga crnogorska preduzeća uopšte našla kupca. Zato nam i fale pomenuti pasoši da utišamo tu šporku buku.

Ako je neko u „lijeganju na rudu“ prepoznao program „Evropa sad“, nije se prevario. Ukidanje doprinosa za zdravstvo i značajno povećanje minimalne naknade za rad su ti prvi dobici za „lijeganje na rudu“. Sljedeće je prośečne plate od 1.000 eura, bez da se izvor sredstava za njih potkrijepi ozbiljnom i objektivnom analizom? Neće valjda da ukinu penzioni fond? Jedino im je to ostalo?!

Sve te priče o 1.000 eura, milijardama iz Japana, Micubiši, National panasonic, pola milijarde eura za Pljevlja su šarene laži da se ostvari politički profit. I ne samo politički. A onda već može da se kaže iz udobnih vladinih fotelja – suckers!

Svako ko se ozbiljno bavio biznisom zna koliko truda treba da se dovede bilo koja ozbiljna kompanija u neku zemlju. Nekad to traje i desetljeće. Kad neko ode u Japan u zvaničnu pośetu na tri dana i vrati se sa pričom o milijardama koje stižu iz Japana, svakom razumnom čovjeku je jasno sa čime ima posla. Zašto to nije tako u Crnoj Gori, stvar je za ozbiljnu sociološku analizu.

NEOZBILJNA POREĐENJA

U intervjuu datom agenciji Mina Jakov Milatović, jedan od lidera „Evrope sad“, izložio je tobožnji revolucionarni ekonomski plan za Crnu Goru.

Program kojem nije namjera da analitički iznese egzaktne pretpostavke, metode i realne izvore sredstava za ponuđene elemente plana, već da uopštenim konstrukcijama pokrije neutemeljena obećanja za „lijeganje na rudu“. I to ne čudi. Pojaviš se niotkuda, postaneš ministar za optimizam i propagandu zahvaljujući ljubavi prema Đedu, bez ikakvih referenci, ako izuzmemo autobiografiju u kojoj samo fali da je bio ruski car, pa da postane Šćepan Mali, hvališ sebe za ne znamo što, kandiduješ se za predśednika države nakon dvije i po godine da je iko čuo za tebe... Ma kakav američki san? Kao livadar šeste kategorije postaneš i vlasnik legalne kuće od 600 - 700 kvadrata. A naći će se uvijek i gomila parazita koji će uz tebe naći svoj interes, pa dok traje, traje. Već će se śutra pojaviti neki drugi „Svemir sad“ projekat.

Što nudi kao program Jakov Milatović? Za početak malo je neozbiljna tvrdnja da ako Hrvatska ima prośečnu platu od 1.000 eura, zašto ne bi imala i Crna Gora? Mogao bih da navedem tisuću razloga da je neozbiljno upoređivati hrvatsku i crnogorsku privredu, jer se radi o strukturalno različitim privredama i različitoj ekonomskoj snazi. Jedino što ih vezuje je turizam.

Takva poređenja mi liče na onaj „luksemburški standard za četiri godine“.

1. Zatim, kaže Milatović da će pokrenuti infrastrukturni investicioni ciklus u sferi saobraćaja, pominjući završetak postojećeg auto-puta ka Srbiji (milijardu eura) i jadransko-jonski auto-put (milijardu i po eura), tvrdeći da „ima para“ za te projekte. I to zaista nije sporno, para ima, problem je što one koštaju, i to sve više i više. I moraju se vraćati! Kakva je kreditna sposobnost pri postojećem BDP i ima li moći nejaka crnogorska privreda da servisira tolike dugove? Zar misli Milatović da je otkrio toplu vodu navodnim projektima auto-puteva? Jedna od tih razlika između Hrvatske i Crne Gore je što nije isto za Hrvatsku i Crnu Goru milijarda za auto-put, inače se ne bi čekalo deceniju od nezavisnosti da se počne sa gradnjom auto-puteva (ono vrijeme prije su „pojeli skakavci“).

2. Razvoj inovativne digitalne tehnologije?! Pa ne znam ima li mjerodavnije osobe, sa najvišim naučnim referencama, od bivše ministarke nauka Sanje Damjanović. I što se tiče zakonske regulative koju je donijela i praktičnih koraka u obrazovanju koje je preduzela, a koji su potpuno prekinuti i obezvrijeđeni dolaskom 42. vlade na vlast. Drugo, ekonomski efekti su toliko na „dugom štapu“ da to teško može biti temelj priči o brzom povećanju plata.

3. Bolje finansiranje manjih preduzeća i poljoprivrednih gazdinstava? Đe je analiza da je to problem, s obzirom na to da su uvijek postojali fondovi i kreditne linije za njihovo finansiranje? Po mom skromnom sudu, nije nikada bio problem finansiranja, već ogroman nedostatak preduzimačkih inicijativa i preduzimača. A ni to ne može podići privrednu aktivnost na kratak rok da bi bilo izvor skorog povećanja plata.

4. Ubrzanje evropskog puta. Na ovo čovjek može samo da se nasmije, jer sve što je rađeno u protekle dvije i po godine je udaljavanje Crne Gore od evropskog puta. Sa Srpskom crkvom, potencijalnim partnerima u prosrpskim partijama i velikosrpskim nacionalistima, klerofašistima, rusofilima, pravoslavnim bratstvima? Teško!

5. Stvaranje uslova za privlačenje stranih investitora? O tome govori čovjek koji je slavio uvođenje krava u Miločer, roštilja na Kraljičinoj plaži, tepiha na plaži Sv. Stefan... kao novu politiku okrenutu „malom čovjeku“, a ne „prijateljima Mila Đukanovića“? Čovjek za čijeg ministrovanja je oćeran Aman Resort, što je poruka svim investitorima da bježe od Crne Gore kad se jedno tako veliko ime izbacuje iz Crne Gore! Konačno, Crna Gora je investiciona destinacija koju će zaobilaziti svi ozbiljniji investitori zbog svega što se dešavalo u proteklih godinu i po u Crnoj Gori!

S KIM NAS MILATOVIĆ UDRUŽUJE

Da su sve obične floskule i mazanje očiju, govori i prazna priča o razvojnoj banci.

Ne postoji tranziciona zemlja u kojoj razvojna banka nije bila sinonim za „alajbegovu slamu“ i pljačku. Nema goreg kreditora od države i partijskih namještenika. Ako je i radio na ozbiljnijim ekonomskim poslovima, Milatović je očito radio na birokratskim poslovima čim nema nerv ekonomskog operativca. Inače bi prije razmišljao o državnom subvencioniranju kamata koje daju poslovne banke i stimulacije za razvojne projekte, kao načinu da se rizik prebaci na one kojima je to osnovna djelatnost i da se izbjegne državno arbitriranje.

Vjerujem da bi odgovor Milatovića bio, kad bi bio upitan odakle sredstva za razvojnu banku, da „ima para“. To je ta lakoća posezanja za zaduživanjem, bez svijesti o posljedicama.

Nedavno je Jakov Milatović izjavio da se zalaže za regionalne asocijacije, uključujući „Open Balkan“, jer su, kako reče, regionalne inicijative u osnovi EU i najbrži način da se pristupi EU. Jasno je da se radi o još jednoj prevari jer, pristupanje asocijaciji zemalja koje su decenijama udaljene od članstva u EU samo može udaljiti Crnu Goru od članstva.

Drugo, laž je da je regionalno udruživanje u osnovi EU. To su prije svega standardi, demokratski principi i pravna država. S kim hoće da udružuje Milatović Crnu Goru? Sa zemljama koje nemaju usaglašenu legislativu sa EU koju Crna Gora ima većim dijelom, pa se mora vraćati unazad, sa zemljama koje su po poštovanju ljudskih prava između Mjanmara i Avganistana, u kojima radnici umiru na poslu zbog nepoštovanja elementarnih uslova rada, sa zemljama korupcije u kojima državni činovnici voze automobil od 400.000 eura?

Crna Gora je potpisivanjem CEFTA sporazuma potpuno liberalizovala uvoz, bez ikakvih uvoznih taksi za zemlje regiona i time u velikoj mjeri učinila sebe uvozno zavisnom zemljom. Zemljom čija turistička potrošnja više doprinosi suśednim ekonomijama nego crnogorskoj, zemljom u kojoj i porast plata u najvećoj mjeri doprinosi ekonomiji suśednih zemalja, itd.

„Open Balkan“ je običan politički projekat koji nema definisane mnoge aspekte, niti nudi rješenja za mnoge praktične probleme. Samo slušamo izanđale ekonomske fraze ekonomski nepismenih političara koje nemaju veze sa životom. Ako su priče Milatovića o „smanjenju broja transakcija“ na tragu „direktnog platnog prometa sa Srbijom“ ministra Aleksandra Damjanovića, onda i on pokazuje da nema pojma o međunarodnom platnom prometu.

ŠTO BI SA TIM DIREKTNIM PLATNIM PROMETOM SA SRBIJOM?

Ako je nešto nepobitna činjenica, dokazana hiljadama puta u ekonomiji, to je da jače ekonomije „jedu“ slabije. Nije čudo da su u bivšoj Jugoslaviji postojali fondovi za nerazvijena područja, takođe u Italiji, Španiji... Kao što nije čudno da EU svakom novopridošlom članu omogućava da četiri godine koristi posebne fondove EU dok ne prilagodi svoju privredu zajedničkom tržištu. „Open Balkan“ neće ništa dobrog donijeti Crnoj Gori!

Naprotiv, biće ugrožena radna mjesta, biće izložena nelojalnoj konkurenciji, povećanom kriminalu, ugroženim malim proizvođačima, Crna Gora će imati uglavnom status kupca tuđih roba... Floskule o bržem prometu roba i usluga su smiješne ako se zna da u srpskim samoposlugama nema crnogorskih roba, ni flaširanih voda, ni suhomesnatih proizvoda, ni mliječnih proizvoda... Postoje samo vina „13. jula“ u odjeljku „domaća vina“?! Ako je jedini argument brži prolaz vina „13. jul“ onda je to obična besmislica!

Ako CEFTA nije donijela slobodno tržište za sve učesnike, ko to može tvrditi za „Open Balkan“?

Prije neki dan je Fiskalni savjet Srbije iznio podatak da tzv. „helikopter money“, koji je Vlada Srbije dijelila građanima Srbije - oko dvije milijarde eura iz kredita - učestvuje u inflaciji Srbije sa pet odsto. Ako je to pet odsto ugrađeno u cijene proizvoda koji se uvoze u Crnu Goru, a jeste, građani Crne Gore trošeći pretežno robu iz Srbije, posebno namirnice, otplaćuju građanima Srbije „helikopter money“ od kojeg oni nijesu viđeli ni centa? Postavlja se elementarno pitanje zašto Crna Gora ne uvozi robe iz drugih zemalja u kojima je inflacija mnogo manja, u kojima je rast cijena namirnica i do četiri puta manji, već podiže sopstvenu inflaciju uvozom tuđe veće inflacije i troškove života svojih građana? To je Open minded, za razliku od „Open Balkana“.   izvor: portalanalitika



Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.